Ružmarin (Rosmarinus officinalis) – pristigao u Europu iz Azije, gdje je kultiviran na mediteranu, uglavnom na području Tunisa, bivše Jugoslavije i Francuske. Njegovo ime dolazi od latinskog imena „rosmarinus“, što znači morska rosa. Hebreji, Grci, Egipćani i Rimljani su ga smatrali svetom biljkom i koristili za “tjeranje duhova”, a tokom srednjeg vijeka palio se i u bolnicama za vrijeme epidemija. Eterično ulje ružmarina koristi se za stimulaciju mozga (pospješuje pamćenje i britkost, ublažuje glavobolju), opušta mišiće, ublažava bol uzrokovanu reumom i artritisom, pomaže pri probavnim smetnjama i pospješuje rast kose i blagotvorno djeluje na vlasište. Koristi se u slučaju astme i ostalih respiratornih problema. Ne preporuča se ljudima koji pate od epilepsije, visokog tlaka i tokom trudnoće. Nije za oralnu upotrebu.
Limun (Citrus Limon) – o njemu ne treba trošiti mnogo riječi, budući da je ovo biljka koju vrlo dobro poznajemo, no nije na odmet spomenuti neke osnovne karakteristike ovog agruma, koji je dobio ime prema arapskoj riječi „laimun“ ili perzijskoj „limun“. On je zimzeleno drvo i potječe iz indije, a na zapad su ga donijeli Križari tokom Srednjeg vijeka. Vrlo je bogat vitaminima A, B i C pa su ga zato koristili i mornari kako bi spriječili skorbut i ostale bolesti koje su posljedica deficita vitamina. Eterično ulje limuna koristi se za poboljšanje koncentracije (u Japanu ga iz tog razloga koriste u uredima, kako bi spriječili pogreške radnika), ublažava simptome reumatizma, artritisa, astme, pomaže pri uklanjanju akni, celulita, pospješuje probavu i cirkulaciju te potiče rad imunološkog sustava. Limun nije opasan, no može izazvati iritaciju na koži, a prilikom upotrebe treba biti pažljiv da se nakon nanošenja ulja ne izlaže koža suncu, jer je limun foto toksičan. Nije za oralnu upotrebu.
Osim izuzetno intenzivnog i osvježavajućeg mirisa ova mirisna kompozicija sadržava i sve blagodati eteričnih ulja limuna i ružmarina.
